Stihom ću ti reći ono što ti nikako drugačije ne mogu reći i sve riječi izvan stiha ne bi mogle reći ono što ti zaista želim reći. 23. travnja u našoj su se školskoj blagovaonici izgovarali stihovi - odmjereno, ozbiljno i doživljeno. Stihove Matoša, Ujevića, Šimića, Cesarića, Tadijanovića, Parun i Baloga govorili su nam učenici 6. razreda: Lara Ševčik Đogaš, Matilda Perović, Lana Gazal, učenici 7. razreda: Padme Sladoljev, Lana Capar i učenici 8. razreda: Neva Grozdanić, Lara Gizdić, David Glazer i Luka Komljenović. Kroz njihova su mlada srca progovorile pjesničke veličine i u tom nesrazmjeru ti su stihovi dobili jedno novo lice i svježinu. Ozareni mladošću progovarali su možda upravo onom snagom koja je tjerala pjesnike da iz mraka nemuštosti oblikuju riječi u umjetnost. Možda naši mladi recitatori nisu svjesni što su napravili, možda ih ne treba u tome ni osvješćivati, možda ih treba pustiti da budu spontano blizu stvaralačke iskre. Mi smo stariji uživali umiveni i osvježeni, a njihovi su vršnjaci naslutili da se pred njima nešto događa, nešto što se ne može dogoditi u spletu razno raznih mrežnih i među mrežnih mimoilaženja. Hvala našim recitatorima na hrabrosti kao i njihovoj mentorici prof. Iskri Osmančević koja ih je navodila na skrovite staze poezije. Svečanost poezije toga se dana u našoj školi održala povodom Noći knjige, manifestacije kojom se slavi knjiga i pisana riječ.