Prošla je godina dana otkako je otišao naš dragi učitelj, cijenjeni kolega i prijatelj prof. Pavao Jerolimov. U mnogim sam prilikama dozivao u sjećanje njegov lik i svoje unutarnje monologe, nesigurnosti i pitanja pretvarao u dijalog. Često mi je bila potrebna riječ mog mudrog prijatelja kao igla na kompasu da me usmjeri, da mi pokaže put, da mi da savjet. Možda je u presudnom trenutku nekakav nezamjetan znak upravio moj korak i doveo me do sada i ovdje i poslije svega, u smiraju dana, kad se osvrnem, vidim da je dobro. Hvala ti, dragi Jere, na riječima koje su ostavile neizbrisiv trag.