Dragi učenici, poštovani roditelji!

Pred nama je još jedno razdoblje u kojemu ćemo se pokušati prilagoditi novim zahtjevima. Promjena je dobra, no možda i nije u slučaju kad je česta i kad u nama potiče zbunjenost i nesigurnost. Promjena je i izazov i mogućnost da u izmijenjenim okolnostima stvorimo novu kvalitetu. Sve ovisi o tome na koji način i s kakvim motivom prilazimo izazovu.  

Svako naše stanje i naše reakcije rezultat su konteksta u kojemu nastaju. Ne možemo izdvojeno promatrati nečije stavove, a da ne uzmemo u obzir kontekst u kojemu su nastali, u kojemu su bili aktualni i u kojemu su doživjeli određenu primjenu i promjenu.

Zašto je nedavno bilo uputno ostati doma i ne slati djecu u školu, a od sljedećega tjedna to bi trebalo biti poželjno?

Kontekst u kojemu su se razvijale te dvije krajnosti dobro ilustriraju dva citata iz uputa Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo:

1. citat (iz Uputa HZJZ od 29. 4.):

… potičemo ostanak kod kuće sve djece za koju se to može osigurati, s obzirom da broj djece u vrtićima i školama može biti takav da se mjere fizičkog razmaka u tim kolektivima neće moći poštovati. Budući da će se nastava na daljinu i dalje održavati, potičemo nastavak obrazovanja djece razredne nastave od kuće, u svim situacijama kad je to moguće.

2. Citat (iz Uputa HZJZ od 20. 5.):

Rad u predškolskim ustanovama i školama u sadašnjim epidemiološkim uvjetima uz poštovanje ovih uputa smatra se jednako sigurnim za djecu i zaposlenike kao i rad od kuće odnosno ostanak kod kuće, te se omogućuje uključivanje sve djece u vrtiće i škole.

Struka je rekla! U uvjetima koji proizlaze iz prvoga citata preporuka je: Ostani doma! Nisi siguran! U tom su smjeru išle i preporuke Škole (čitaj: ravnateljeve u suglasju s kolegama učiteljima i svim djelatnicima škole), a sigurno ne u smjeru odgovaranja od dolaska u školu ili uskraćivanja prava na obrazovanje. Nijanse čine bitnu razliku! U kontekstu Uputa od 29. 4., a posebno u vremenu od 16. 3. nastava na daljinu pokazala se kao dobar nadomjestak neposrednoj nastavi, i to u prvom redu zahvaljujući iznimnom trudu i stručnosti naših učitelja.

Do vremena novih Uputa (od 20. 5.) nastava na daljinu uvukla se u naše živote i postala mjerilom odgojno-obrazovnoga rada pretvarajući se polako u neku novu stvarnost. Nastava na daljinu u određenom je trenutku bila najbolji mogući izbor, a naši su je učitelji izdigli iz suhoparnosti i učinili je živom. U trenutcima nesigurnosti i straha postala je nešto na što možemo računati i na što se možemo osloniti. No, nastava na daljinu ipak je samo nadomjestak za pravu, živu, neposrednu nastavu kojoj bismo se sada trebali vratiti.

Zar je bilo potrebno tako malo vremena da živa nastava ustukne pred virtualnom, zar je tako težak povratak onome što smo držali nezamjenjivim? Neposredna nastava nema alternativu i nakon Uputa od 20. 5. ona može opet zaživjeti i pokazati svu svoju raskoš. Kad nam se pružila prilika, koja je utemeljena u znanstvenom mišljenju struke, da se vratimo na one pozicije od prije 16. 3., u nama se javlja strah. I to je prirodno, prirodno je i normalno bojati se epidemije i potresa i nitko ne traži da se strahovi ignoriraju i omalovažavaju. Epidemiolozi tvrde da smo sad podjednako izloženi zarazi, bili kući ili u školi, a strah od potresa je nešto s čime ćemo morati naučiti živjeti, od 22. ožujka kad smo se zatresli na 5,5 richtera do kraja života. Sa strahom ćemo morati naučiti živjeti jer će nam inače strah oblikovati život.

Epidemiološka slika je dobra, škola je osigurala preduvjete osobne higijene kao i higijene prostora. Statičari su označili našu školu stabilnom, i u prvom pregledu od strane Gradskoga ureda kao i u drugom od strane stručnjaka kojega su angažirali naši roditelji.

Povratkom u školu naši će učenici proći vježbe evakuacije, osvijestit će važnost higijene, uživat će u druženju i neposrednoj nastavi koja u ovom trenutku nema alternativu.

Naravno, da ćemo imati puno razumijevanje za naše drage učenike i njihove obitelji koje su pogođene potresom i koje su zbog toga morale napustiti svoje domove. I njima ćemo omogućiti praćenje nastave, a sve ostale pozivamo u školu da do kraja nastavne godine iskoriste pruženu priliku da uživaju u neposrednoj nastavi i druženju (naravno, prema Uputama HZJZ).

Zoran Čorkalo, ravnatelj