Stručni suradnici u obrazovanju - tko je tko?

Psiholog

Psiholog je stručnjak u proučavanju načina na koji se ponašamo, mislimo i osjećamo. Osobi može pomoći u brizi oko problema, u nošenju s teškim situacijama, kao i u razumijevanju vlastitih i tuđih osjećaja, poput sramežljivosti, zabrinutosti, tuge, usamljenosti, ljutnje… Kada osoba ima slomljenu ruku ili jaku prehladu, ode kod liječnika da mu pomogne. No, djeca i odrasli, kao što imaju i tjelesne, ponekad imaju i psihičke smetnje ili se nalaze u teškim životnim situacijama te zbog toga trebaju pomoć i podršku koju mogu pronaći kod psihologa. Neke teške situacije u kojima se djeca često nalaze su razvod roditelja, zlostavljanje, zanemarivanje, nesreće, smrt u obitelji i obiteljski problemi. Također, psiholog može pomoći graditi odnos s roditeljima, vršnjacima, braćom i sestrama, kao i pomoći u snalaženju u školi. Većina škola ima psihologa koji se ondje bavi obogaćivanjem plana i vještina nastavnika, radi s učenicima kojima je teško učiti, koji imaju probleme s osjećajima ili ponašanjem, kao i s darovitim učenicima. Sve to radi u suradnji s drugim stručnim suradnicima i roditeljima djece. Također, provodi radionice za učenike, ali i za nastavnike te roditelje.

Na psihologa se može naići na različitim mjestima, budući da se poslovi među psiholozima dosta razlikuju. Osim u školi, psihologa se može naći u bolnici, savjetovalištu ili poliklinici gdje će, uz psihijatricu, primijetiti, proučavati i liječiti nečiji problem. Važno je znati da psiholog ne liječi lijekovima, već kroz razgovor koristi različite tehnike. Često rad s osobom uključuje i rad s njenom obitelji i okolinom. Psiholog može raditi i u firmama, gdje radi na unapređenju radne okoline i međuljudskih odnosa te poboljšanju rezultata tvrtke, ali i njenih zaposlenika.

Pedagog

Djelatnost pedagoga kao člana stručne službe škole usmjerena je na unaprjeđenje svih sastavnica odgojno-obrazovnog rada škole. Pedagog radi s učiteljima, nastavnicima, učenicima i roditeljima. Osim toga surađuje s ravnateljem škole i stručnjacima koji rade u drugim institucijama, a povezane su sa školom (liječnici školske medicine, klinički psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i dr.).

S razrednicima prati i analizira napredovanje i ponašanje učenika. Na satovima razrednika nerijetko vodi pedagoške radionice (o komunikaciji i humanizaciji međuljudskih odnosa, usvajanju vrijednosti i temama iz područja građanskog, spolnog i zdravstvenog odgoja). Ako učenik na nekom od tih područja ima problem, uvijek mu se može nasamo obratiti za pomoć. Pedagog brine o uzrocima, posljedicama i prevladavanju školskog neuspjeha i dugotrajnih izostanaka iz škole. Bavi se pedagoškom dijagnostikom i savjetovanjem učenika koji imaju osobne probleme, poteškoće u učenju i ponašanju te savjetovanja roditelja o komunikaciji i odgoju djece.

U radu s učiteljima i nastavnicima pedagog ima ulogu kritičkog prijatelja koja obuhvaća pružanje povratnih informacija o planiranju, izvedbi i uspješnosti nastave te kvaliteti razredno-nastavnog ozračja. Osim toga, potiče ih na korištenje metoda koje učenje čine zabavnim, poučnim, smislenim i povezanim sa stvarnim životom; ukazuje kako provjere znanja učiniti raznovrsnima, a ocjenjivanje jasnim, pravednim i s manje stresa. Svaki učenik treba razumjeti zašto je dobio upravo tu ocjenu i ako nije zadovoljan, kako može postati uspješniji.

Osim toga, bavi se profesionalnim informiranjem i orijentacijom (u osnovnoj školi) i karijernim savjetovanjem (u srednjoj školi). Pedagog uz to predlaže aktivnosti na razini škole, brine o stručnom usavršavanju i napredovanju nastavnika, provodi studijske analize i istraživanja, a na temelju dobivenih rezultata ravnatelju predlaže aktivnosti za podizanje kvalitete rada i kulture škole.

U suvremenoj školi 21. stoljeća briga za prikladan cjeloviti razvoj djece i mladih nemoguća je bez pedagoga, no uloga pedagoga mijenja se paralelno s promjenama u društvu. Pedagog nije drugi naziv za učitelja, nastavnika ni psihologa. Dakle, pedagog se ne bavi poučavanjem nekog predmeta, psihološkom dijagnostikom niti psihoterapijom.

Socijalni pedagog

Socijalni pedagog se bavi odraslima ili djecom koja imaju poteškoće s ponašanjem. Što znači da svojim djelima ometaju okolinu, ali i sebe. Često je riječ o osobama koje imaju problem sa zakonom. Primjerice, odrasla osoba koja krade ili dijete koje je nasilno prema drugoj djeci. On takvim ljudima pomaže da vode što uspješniji život i uključe se u društvo. Ako radi s djecom i mladima, bavi se njihovim odgojem i/ili preodgojem. Također, surađuje s roditeljima, učiteljima ili drugim odgajateljima.

Socijalni pedagog ponekad radi u školi, a na njega se uglavnom može naići u dječjem i odgojnom domu, centru za socijalnu skrb ili u kaznenoj ustanovi. Također, radi na sudovima i u centrima za psihičko zdravlje.

Edukacijski rehabilitator

Edukacijski rehabilitator sudjeluje u otkrivanju, poučavanju i tretmanu osoba koje imaju teškoće s komunikacijom i učenjem, tjelesne, kronične ili intelektualne teškoće. Najčešće rade u specijaliziranom centru ili odjelu bolnice pa ih se primjerice može susresti u specijalnoj bolnici Goljak koja se bavi djecom koja od rođenja imaju povrede živčanog sustava koje im smetaju u tjelesnim pokretima i u razvoju. Edukacijski rehabilitator radi i u centrima za socijalnu skrb, a može imati i privatnu praksu.

Edukacijskog rehabilitatora se može sresti i u nekim vrtićima i školama gdje radi s učenicima koje se često naziva „djeca s teškoćama u razvoju“, no to su samo djeca koja se razlikuju po tome što im ponekad treba pomoć oko obavljanja nekih školskih zadataka jer im tijelo radi na nešto drukčiji način, npr. imaju oštećene živce i mišiće. Poslovi na kojima radi edukacijski rehabilitator razlikuju se ovisno o težini teškoće, a neki se bave samo određenom skupinom npr. samo s ljudima oštećenog vida ili ljudima s intelektualnim teškoćama.

Psihijatar

Kao i psiholog i psihijatar se bavi s ljudima s psihičkim smetnjama. No, dok se psiholog više bavi ponašanjem, mišljenjem i emocijama, psihijatar je usredotočen na kemiju i biologiju ljudske psihe. Također, on ljude može liječiti i lijekovima, a provjerava i njihovo cjelokupno tjelesno stanje. Psiholog i psihijatar zajedno se nadopunjuju i vrlo često surađuju. Psihijatar radi u bolnici, poliklinici ili u vlastitoj praksi. U Hrvatskoj postoji dječja psihijatrijska bolnica, a nalazi se u Kukuljevićevoj ulici 11 u Zagrebu.

Ljudi se često srame reći da su posjetili psihijatra, vjerojatno zbog toga što su psihički oboljele osobe potpuno krivo prikazane u filmovima i knjigama. No, psihičke bolesti su kao i sve druge te se nitko ne bi trebao sramiti ako ima neku psihičku smetnju.

Socijalni radnik

Socijalni radnik se bavi socijalnim problemima koje ljudi imaju. To se odnosi na stanovanje, prehranu, način života i obiteljske odnose. Često se u svom radu susreće i s ljudima koji imaju obiteljske, novčane ili zakonske probleme, kao i probleme s drogom, alkoholom ili kriminalom. Također pomaže djeci koja su u udomiteljskoj ili posvojiteljskoj obitelji. On vrlo često izlazi na teren kako bi provjerio stanje nekog djeteta, odrasle osobe ili obitelji. To radi u slučaju kada netko podnese obavijest o sumnji na zlostavljanje ili zanemarivanje Centru za socijalnu skrb.

Na socijalnog radnika djeca mogu naići ako su ikada bila u dječjem domu, Centru za socijalnu skrb ili Poliklinici za zaštitu djece. Socijalni radnik može biti i dio osoblja škole ili bolnice. On radi sa svim uzrastima, od djece do umirovljenika. U usporedbi s drugim stručnim suradnicima, najviše zna o zakonima i ljudskim pravima. Dio njegovog posla je upoznavanje korisnika s njihovim pravima te pomaganje pri ostvarivanju tih prava. Često surađuje s pravnicima, psiholozima i socijalnim pedagozima.

Logoped

Logoped kao stručni suradnik je možda roditeljima najpoznatiji po tome što radi s djecom koja kasno progovore ili nemaju pravilan izgovor određenih glasova, no zapravo se logoped bavi svim teškoćama u području komunikacije i jezično govornog razvoja i to od rane do najstarije dobi. To uključuje prevenciju, dijagnostiku, terapiju i znanstveno istraživanje područja glasa, govora i pisanog jezika. Najčešće teškoće s kojima rade logopedi su poremećaji iz spektra autizma, poremećaji izgovora, poremećaji fluentnosti (mucanje i brzopletosti), jezične i artikulacijske teškoće, poremećaji pisanog jezika (disleksija, disgrafija), afazija, poremećaji glasa i sl.

Jedan od glavnih ciljeva logopeda je pomoći djeci s teškoćama u savladavanju školskih programa u različitim područjima: ispravniji govor/izgovor, čitanje, razumijevanje pročitanog, slušanje, pisanje, usmeno i pismeno izražavanje, prostorno i vremensko snalaženje i računanje, pri tome uvažavajući potrebe i interese učenika.

Logoped, osim u obrazovnom sustavu (škole, vrtići), može raditi i u zdravstvenom sustavu (domovi zdravlja, bolnice), u sustavu socijalne skrbi te u privatnim subjektima (logopedski kabineti, privatne poliklinike).

Izvorni tekst: Hrabri telefon